Astralno putovanje s materijalističkim putositnicama
imao sam svoju prijestolnicu
pola od slame, pola od kamena
svoje vrijedne konjiće-leptire, volove-žapce
imao sam tri orkanske dimenzije, četiri brzine
življenja
i što mi osta...
kiša olovna, vjetar prognanstva, žena-meso...
školjka bez oklopa, trpeza mulja
( ni travke nemam na kojoj bih otpočinuo )
očekujem divlje natapanje istrošene Geje
šumo vode, vatro mlinice
sunčana pjego, zlato ništavila
imao sam te gušteru ubogi
carski leptiru
u velikom šarenom oblaku
u igri bez poraza i naklona
a sad, niti ja imam vas
niti vi mene
najjednostavnije se nemamo
najkompliciranije smo daleko
žena s dunjom
jezik i sablja
ruža u bari, žir u šmrici
naručujem koračnice, tam-tam bubnjanje
igru za pamćenje
imao sam totem-gredu na starom tavanu
vatrenicu-bilježnicu
sad brojim pijesak u pješčanome satu
(koliko puta stabla zaškripe za oluje)
i slažem mozaik ničega
odlepršam ni-u-što
aj-aj oj-oj kuda-što kako-zašto
srebro mjeseca, bakar marsa, drvo zemlje,
ugljen oriona
oganj sveopćega kozmosa
koplje izgubih, štit astralni, poneki san
katrigu bez laka
stolac-tronožac
izazivam vrijeme, biserje apsurda
skupljam iverje
i perje prosuto po smrznutome jutru sjevera
kovčege za odlazak u vječito podne
i 5% eventualnih
promjena
© Zvonko Čulina (1956)
Povratak na odabir autora
